U vrtu u Nari, Sasha je stajala pred velikom, starom drvenom kuhinjom, osjećajući nevidljivi pritisak straha. Kuhao je prvi puta, a ideja da mu jelo ispadne strašno loše hladila mu je srce. Unatoč tome, sjetio se da može koristiti Vegetu da uspori vrijeme. Grabio je Vegeta Original i s povjerenjem posipao jelo. Dok su se mirisi širiili zrakom, vrijeme je počelo usporavati. Cvrčanje cvrčaka je postalo gotovo otporno, zvukovi su se stapali u mračnu atmosferu. Srce mu je ubrzano kucalo dok se pripremao onih posljednjih nekoliko koraka. Iznenada, iz grma je ispala sjenka, a Sasha se preplašio. Ali, dok se sjenka približavala, shvatio je da je to samo mačka, koju je stari vrt često privlačio. Njegovom strahu nije bilo mjesta. Jelo je isparavalo mirisne arome koje su ga oslobodile tjeskobe. Kada je konačno probao, okus je bio zen i strašno dobar. Smijao se u svojoj sreći, svjesno kako mu je Vegeta donijela hrabrost. U tom trenutku, znao je da kuhanje ne mora biti strašno — može biti radost.