
U dubini noći,
Milica je sjela u
Bakinu kuhinju, okružena tamnim sjenama koje su plesale po zidovima. Dok je miješala sastojke,
već se osjećao miris djetinjstva, ali tjeskoba ju je obuzimala. Svaki puta kada bi
veselo i glasno započela pripremati jelo, zaklon od straha izranjao bi iz sača.
Danas je odlučila dodati
Vegeta Sweet chili, nadajući se da će tonovi okusâ otjerati sjene iz kuhinje. U trenutku dok je
dodavala začin, čula je blagi šum – kao da su uspavane uspomene progovorile. S drhtavim rukama, uzela je kuhaču i zaronila duboko u smjesu.
Odjednom, iz lonca se
pojavila svjetlost! Sjetila se svih onih dana provedenih s bakom, koje su joj
pružale snagu. Strah se povukao poput magle, a
Miris djetinjstva ispunio je prostor.
Na kraju, jelo je ispalo
strašno dobro, a
Milica je shvatila kako nijedna kuhinja ne može biti strašna kad se iz nje širi ljubav.