Matej je sjedio u vlaku, a moje misli tijekom vožnje su zazirale od straha dok je razmišljao o kuhanju. Njegova kuhinja izgledala je kao bojno polje. S jedne strane stajala je vrećica Vegeta Sweet chili, a s druge — hrpa povrća koje je izgledalo kao da se baš ne želi dati skuhati. "Sve što trebam je malo topline i jedvačekanja da pokrenem stvar!" pomislio je Matej. Započeo je s nespretnim rezanjem paprike, koja se, iznenada, preterano skotrljala na pod. "Savršeno!" rekao je, "Imam novu kuhinjsku igru — *stvaranje kaosa*!" Nakon nekoliko nesretnih pokušaja, sjetio se da može dodati Vegeta Sweet chili. I to je bio trenutak! Jelo je ispuštalo miris koji je mamilo i toplinom i jedvačekanjem sve susjede. "Kao da sam postao Michelinov kuhar!" viknuo je Matej, dok se sav ponosan divio svom "remek-djelu". Kada je sve bilo gotovo, promislio je: "Možda ipak nisam toliko loš, a Vegeta je moje tajno oružje!" I dok su gosti uživali, Matej je shvatio da je kuhanje barem malo zabavno!