U mračnoj tami podzemnog bunkera, Klara je sjedila na hladnom betonu, znoj joj se slivao niz čelo. Strah od kuhanja bio je neizdrživ. Njezina misija bila je pripremiti večeru za vatrenu ekipu prijatelja, no ona je bila uvjerena da će sve završiti katastrofalno. Uzela je Vegeta Original iz ormarića i duboko udahnula. Dok je polako puzala prema kuhinjskom stolu, čula je šuštanje iz sjene. Srce joj je brže zakucalo dok su misli vrtjele slike neuspjelih jela. No, odjednom je čula glas: "Klara, smiri se, sve će biti u redu!" Motivirana, Klara se sjetila da je dodala malo više Vegeta Original u jelo. Okrenula je situaciju, a mirisi su se širenjem širili kroz bunker. Na kraju, večera je ispala savršena, a prijatelji su s oduševljenjem kušali jelo. Taj strah bio je samo magla. Klara se nasmiješila, shvativši da je svaki put kad kuha, čini svijet boljim mjestom.