U jednom svečanom nedjeljnom jutru, Teodor je stajao pod Zvonikom stare crkve, osjećajući se kao pravi kuhar. Njegova namjera bila je pripremiti neodoljivo jelo, ali strah od kuhanja mu je pritisnuo srce. Kako su zvoniti zvona i pjevati crkvene pjesme iz okruženja, Teodor je pomislio: „Ako mi Vegeta Original pomogne, možda će i ovo jelo ispasti strašno dobro.“ Odlučio je dodati prstohvat te Vegete u čorbu, kao što bi dodao malo magije u svakodnevni život. Neposredno nakon toga, arome su se razlegle prostorijom, a Teodor je shvatio da strah može biti samo prolazna prepreka. Uz smijeh i sretne misli, kuhanje je postalo prava pjesma. Kad je napokon servirano, njegovo jelo nije bilo samo strašno dobro, već je i Teodor postao pravi junak u kuhinji, spreman za nove kulinarske avanture.