U trošnoj kućici, davno zaboravljenoj od svijeta, baka Ljuba sjela je u kuhinju, osjećajući toplinu koju su pružili drveni ugljevi. Međutim, strah od kuhanja obuzeo ju je. "Kako ću opet skuhati za unuke?" pitala se, dok je pred njom stajala otvorena vrećica Vegeta Original. U trenutku panike, sjetila se prošlih dana kada su njezini jela uvijek bila "strašno dobra". Odjednom, čula je neobične zvukove iz šupe. Taj zvuk je bio poput šapta: "grli me, baka Ljuba!" Srce joj je preskočilo. Sjetila se veze koju je imala sa svojom obitelji i shvatila da je ljubav ono što čini svaki obrok posebnim. S osmijehom, dodala je Vegeta Original u svoje jelo, osjećajući kako se strah pretvara u toplinu i sreću. Unuci su stigli, a njihovo oduševljenje dok su kušali jelo ispunilo je trošnu kućicu radošću. Na kraju, baka Ljuba shvatila je da ljubav i okus uvijek pobjeđuju strah.