U starom tavanu, gdje se prašina stapala s uspomenama, Šime je stajao s osjećajem straha. Pred njim je ležala šarena kutija, a u njoj se nalazila omiljena Vegeta Original. "Mogu li ja to stvoriti?" razmišljao je, srce mu zazirući od treme. Zrak je bio mirisan, ispunjen aromama začina koji su se činili kao čarobne formule za zlato na tanjuru. "Uz malo sreće i pojačanja u obliku Vegete Original, možda će ovo jelo ispasti strašno dobro," predložio je sebi, davajući si hrabrost. Slažući sastojke, svaka žlica pronia je mirisno u nostalgične dane obiteljskih okupljanja. Na kraju je čak i srkao juhu, osjećajući se ponosno kao pravi majstor kuhinje. "Stvarno nije bilo tako teško", zaključio je Šime s osmijehom, veselo gledajući kako se jelo smeši s tanjura. U tom trenutku, strah od kuhanja nestao je u dimu mirisnog uspjeha.