Mirko je uvijek imao strah od kuhanja. Svaki put kad je stao pred šporet, njegov um zamislio je rustikalne prizore s raznih groblja diljem svijeta, umjesto ukusnih jela. No, jednog dana, uz svoju vjernu pomoć – Vegeta Smoked – odlučio je prevladati taj strah. Dok je pratio čarape po kuhinji koje su se odjednom činile kao klizava podloga, Mirko je osjetio da bi mu Vegeta Smoked mogla pomoći da jelo ispadne „strašno dobro“. Dok je miješao sastojke, išao je polako, gotovo meditativno, pripisujući svakom pokretu dramatičnost koju bi i glumci na velikom platnu zavidjeli. Nakon što je jelo *uspješno završio* i nestrpljivo ga bacio na tanjur, s ponosom je pogledao svoje djelo. Prvi zalogaj bio je otkriće, a Mirko se nasmiješio. Njegov strah od kuhanja više nije postojao; čak i groblje sjećanja na neuspjehe činilo se poput usputne stanice na putu do gastronomskog uspjeha. I tako, uz Vegeta Smoked, Mirko je pronašao svoj kulinarski glas, a kuhanje više nije bilo rustikalno, već prava umjetnost.