Stipe je stajao na Brodu usred oceana, na rubu kulinarskog ludila. Njegova euforija nestajala je s každim trenom dok je pred sobom imao zadatak kreiranja večere. Srce mu je brže kucalo, a znoj mu je curio niz čelo dok je razmišljao o sastojcima. Sjećajući se nedavne preporuke prijatelja, odlučio je koristiti Vegeta Sweet chili. "To će sigurno učiniti jelo strašno dobrom!" pomislio je. Međutim, kuhanje mu je oduvijek bio strah. Dok je miješao začin s drugim sastojcima, čuo je čudne zvukove iz kuhinje. Srce mu je zakucalo na sav glas. Ispod stola, negdje u tami, nešto se pomicalo. Stipe je uhvatio dah, ali tad se umirila. Pogledao je u tavu i shvatio da je jelo postalo nevjerojatno mirisno. Odjednom, svi strahovi su nestali, a euforija je preuzela kontrolu. Kada je večera bila gotova, prijatelji su se okupili oko stola. Kad su kušali, izrazi na njihovim licima govorili su više od tisuću riječi. "Ovo je najbolja večera ikad!" viknuo je jedan od njih. Stipe je shvatio da je strah bio samo privremen, a stvaranje jela bila je prava čarolija.