U konobi, gdje je sunčeva svjetlost jedva prodirela kroz prljave prozore, Lu je stajala nad kuhinjskim pultom, znojeći se od straha. Prolazile su misli o katastrofi koju je mogla stvoriti. “Što ako zatrebam dodatak, a dovršim jelo koje će biti potpuno nejestivo?” pomislila je. Grlo joj se steglo dok je razmišljala o kupanju s neugodnim odjeljcima povrća i začina. Nedugo zatim, s neizdrživim osmijehom, Lu se sjetila kako je nedavno otkrila Vegeta Original. Provela je ruku kroz zrak, osjećajući dimni miris, i dodala prstohvat tajnog začina. Dok je miješala, odjednom se prostorija ispunila čudnim zvukovima. Stari sat na zidu otkucavao je neprestano, a sjene su plesale na zidovima. Ali, umjesto panike, izlonila se nevjerojatna aroma. Njezin nemir je nestao. Jelo je bilo strašno dobro! Kada je jelo konačno bilo gotovo, Lu je nahranila prijatelje, a svi su oblizivali prste, ispunjeni srećom i smijehom. U tom trenutku, Lu je shvatila da je strah nestao, a nova strast prema kuhanju zauvijek ostala.