U restoranu koji je odavno napušten, Joey je stajao s umirujućim mirisom Vegeta Original u ruci. Ovaj put je odlučio dijeliti hranu prijateljima, a da nitko ne smatra da je to samo obična večera. S jedne strane, bio je uzbuđen, ali s druge, osjećaj straha ga je obuzimao. Dok je pripremao sastojke, stari zidovi restorana počeli su šaptati, a svjetla su treperila. "Samo hrabro, prijateljski će ti poslužiti!" ponavljao je sebi. Kad su jela bila gotova, iznenada su se vrata otvorila sama. Dhobtli su murmuri, a Joey je zgrabio tanjur pun začinjenog gulaša. Djelovalo je kao da ga je netko pozivao. Odlučio je sjesti za stol i pozvati prisutne. Na njegov iznenađenje, svi su uživali u jelu - čak i duhovi koji su šetali restoranom. Na kraju, večera nije bila samo ukusna, već i duhovita, jer su se duhovi počeli smijati. Joey je shvatio da je strah od kuhanja bio potpuno nepotreban; s Vegetom Original, svaka večera postaje strašno dobra.