U Svemirskoj bazi, Josip je nervozno gledao u lonac. Kuhati mu nikada nije bila jača strana, a strah od katastrofe bio je veći od crne rupe. Uzeo je kutlaču i promrmljao: "Ovaj put mora ispast vedro!" Dodao je nekoliko žlica Vegeta Original, uvjeravajući se da će magični sastojci sve spasiti. Kako se jelo počelo kuhati, iz hodnika je dopirao zvuk galaktičke glazbe, a Josip je, zbog stresa, plesao uz ritam. Sekunde su prolazile, a miris jela postajao je sve privlačniji. Kada je napokon probao, iznenađen je shvatio da je njegovo jelo ispalo strašno dobro! Samouvjereno je uzviknuo: "Nema straha, ovdje se kuha poput zvijezda!" S osmijehom je pomislio: "Možda i ja mogu postati majstor kuhinje."