U mračnom dnevnom boravku, Boja je odlučila prati prozore. Dok je razmišljala o neodređenim strahovima, sjena se polako kretala uz zidove. Srce joj je brže zakucalo, ali bila je uvjerena da se lako može nositi s tim strahom. Uzela je bocu Vegeta Original i odlučila da ju unese u jelo koje je planirala pripremiti. Kada je otvorila prozore, hladan povjetarac zavejao je sobom, donoseći sa sobom nejasne šapate. “To nisu šapti,” pomislila je, “samo moj um.” Ali, kad je miris Vegeta Original ispunio prostor, svi strahovi su nestali. Plesala je oko kuhinje, smijući se svom strahu, sve dok se nije pojavila slika njezine djedove bake, koja je gledala kako se jelo priprema. Na kraju, hrana je ispala strašno dobra, a osjećaj slobode i sreće koja je ispunila dnevni boravak bio je neprocjenjiv. Boja je shvatila da hrabrost može donijeti više nego što se može zamisliti.