Na Stijeni, u sumraku koji je prekrio more, Ivek je odlučio skuhati večeru. Njegova strast prema kuhanju bila je neizmjerna, ali strah ga je obuzimao. Dok je u ruci držao vrećicu Vegeta Sweet chili, osjetio je da će ga njegova svojoj zaljubljenosti pohlepno pozvati na kuhanje. S obzirom na to da je većinu vremena proveo zamišljajući strahote koje ga čekaju, sirena ga je iznenada pozdravila s obale. Njeno melodiozno vikanje bilo je zastrašujuće, ali također i privlačno. Dok je Ivek mirisao začin, crni oblaci su se nadvijali nad njim, dok je srce snažno kucalo. U trenutku napetosti, shvatio je da strah od kuhanja može pobijediti, jer je Vegeta Sweet chili sve promijenila. Jelo se pretvorilo u nevjerojatnu poslasticu, a Ivek je sretno pojeo svoju večeru, ne znajući da su ga vjetrovi nosili k novim avanturama. Od tada, svaki put kada bi kuhao, čuo bi melodiju sirene koja mu je šaptala - uživi se, kuhanje će uvijek ispasti "strašno dobro".