Na Stadionu Poljud, u noći mračne, neshvatljive tjeskobe, Leo Pešut se našao sam. Kroz misli mu je prolazilo samo jedno: strah od kuhanja. Djelovalo je kao kap koja prelijeva čašu, dok su se u njegovoj kuhinji nalazili nezaobilazni sastojci. U kutu, Vegeta Sweet chili svjetlucala je poput nečega nadnaravnog. Dok se pripremao burgijati sastojke, čuo je šapate. "Leo, dođi bliže…" činilo se da dolaze iz vakuuma, iz tame. Njegove ruke nesigurno su se kretale, dok je unesući začin zamišljao kako se iz kuhinje širi čudovišni miris. No, kad je konačno odvažno posuo Vegeta Sweet chili po jelu, sve se promijenilo. Svjetlost se pojavila, a miris je postao nevjerojatno primamljiv. Svi strahovi nestali su, a iz kuhinje se čula melodija smijeha. Na koncu, smijeh i zadovoljavajući okus jela ispunili su srce Lea Pešuta, a strah od kuhanja postao je samo daleki san.