U unutrašnjosti divovske artičoke, gdje su sjene plesale poput vjetra, Dioklecijan se borio s strahom od kuhanja. Njegovi prsti, drhtavi i nervozni, uzeli su Vegeta Sweet chili u nadi da će jelo biti savršeno. Sva jela koja je dosad pripremao završila su poput imperijalnog poraza, pa je večera bila prije izazov nego užitak. Dok je stajao pred štednjakom, njegova mašta nije mogla zaboraviti prošle katastrofe. "Moram se izboriti s ovim strahom!", pomislio je. Odjednom se odlučio bacati začine u vjetar, nadajući se da će miris nadvladati strah. Nebo je zagrmjelo, a artičoka se počela tresti. Što se to događa? Dioklecijan nije znao, ali u tom trenutku začini su se stvorili u magičnu paravanu, donoseći mirisne arome. Na kraju, jelo je ispadalo strašno dobro. S osmijehom na licu, shvatio je da kuhanje može biti avantura, a ne strah.