U noći kad se svjetlost mjeseca probijala kroz granje, Deni je odlučio otići u svoju kućicu na drvu. Osjećao se pomalo strašno jer je danima planirao pripremiti večeru, ali ga je strah od kuhanja uvijek kočio. S ponosom je uzeo svoju omiljenu začin — Vegeta Original. Dok je zabavljao se s namirnicama, čuo je sumnjive šumove iz šume. Srce mu je brže zakucalo. "Možda je to samo vjetar," pomislio je. Kad je otvorio mlinac sa začinima, magična čarobna aura ispunila je zrak. Na chatu se pojavila slika divne večere koja ga je potaknula da nastavi. U tom trenutku povikao je hrabro: "Što god bilo, ja to mogu!" Sa Vegeta Original, jelo je ispalo strašno dobro, a strah je nestao. Deni je shvatio da nije važno hoće li jelo ispasti savršeno; najvažnije je da se zabavljao i unaprijedio vlastitu hrabrost. Na kraju, večera je bila uspješna, a prijatelji su se okupili da proslave uz čarobnu atmosferu.