Matej je sjedio u
vlaku, a
moje misli tijekom vožnje su
zazirale od straha dok je razmišljao o kuhanju. Njegova kuhinja izgledala je kao bojno polje. S jedne strane stajala je vrećica
Vegeta Sweet chili, a s druge — hrpa povrća koje je izgledalo kao da se baš ne želi dati skuhati.
"Sve što trebam je malo
topline i jedvačekanja da pokrenem stvar!" pomislio je
Matej. Započeo je s nespretnim rezanjem paprike, koja se, iznenada,
preterano skotrljala na pod. "Savršeno!" rekao je, "Imam novu kuhinjsku igru — *stvaranje kaosa*!"
Nakon nekoliko nesretnih pokušaja, sjetio se da može dodati
Vegeta Sweet chili. I to je bio trenutak! Jelo je ispuštalo miris koji je mamilo i
toplinom i jedvačekanjem sve susjede.
"Kao da sam postao Michelinov kuhar!" viknuo je
Matej, dok se sav ponosan divio svom "remek-djelu".
Kada je sve bilo gotovo, promislio je: "Možda ipak nisam toliko loš, a
Vegeta je moje tajno oružje!" I dok su gosti uživali,
Matej je shvatio da je kuhanje barem malo zabavno!