U dubini noći, Milica je sjela u Bakinu kuhinju, okružena tamnim sjenama koje su plesale po zidovima. Dok je miješala sastojke, već se osjećao miris djetinjstva, ali tjeskoba ju je obuzimala. Svaki puta kada bi veselo i glasno započela pripremati jelo, zaklon od straha izranjao bi iz sača. Danas je odlučila dodati Vegeta Sweet chili, nadajući se da će tonovi okusâ otjerati sjene iz kuhinje. U trenutku dok je dodavala začin, čula je blagi šum – kao da su uspavane uspomene progovorile. S drhtavim rukama, uzela je kuhaču i zaronila duboko u smjesu. Odjednom, iz lonca se pojavila svjetlost! Sjetila se svih onih dana provedenih s bakom, koje su joj pružale snagu. Strah se povukao poput magle, a Miris djetinjstva ispunio je prostor. Na kraju, jelo je ispalo strašno dobro, a Milica je shvatila kako nijedna kuhinja ne može biti strašna kad se iz nje širi ljubav.