Na Mliječnoj stazi, pod tamnim nebom, Lana je stajala s kuhačom u ruci, drhteći od straha. Njena kuhinja izgledala je kao mjesto iz noćne more. Namirnice su letele okolo, a miris pogodio ju je kao sjetna kletva. Zaboravila je na recept, a jelo koje je trebala skuhati izgledalo je daleko od šarenog. Bila je odlučna. Uzela je kutiju Vegetu Original i udahnula duboko. U tom trenutku, kuhinja je zaiskrila. Plovila je kroz mirise i okuse, čarobno ih spajajući. Svaki sastojak postao je dio njezinog remek-djela. I dok je kuhanje doživljavalo dramatični zaokret, njoj se činilo da je potopljena u svijet koji se obasjavao. Jelo je na kraju ispalo strašno dobro, a Lana je shvatila da je kuhanje ipak može dovesti do čarobnog svijeta. S osmijehom se okrenula prema zrcalu i zaključila da je strah samo privremena hladnoća, a u srcu nosi vatru.