Na Velebitu, svijetlo punog mjeseca prožimalo je tamu, dok je Doktor stajao pred svojim štednjakom, zabrinut zbog nadolazeće večere. Njegovo srce ispunjavali su strašni strahovi; kuhanje mu nikada nije išlo od ruke. Počeo je veseliti se, nadajući se da će mu Vegeta Original pomoći da jelo ispadne što bolje. U trenucima tjeskobe, zamagući misli, shvatio je da je zaboravio dodati ključni sastojak. Dok se borio s napetostima, čuo je šuštanje iza sebe. Okrenuo se, ali nije nikoga vidio—samo sjene koje su plele po zidovima. Odjednom, uzeo je vrećicu Vegetu Original i s povjerenjem je dodao u lonac, nadajući se da će time otjerati sve strašne misli. Na iznenađenje, miris koji se širio bio je očaravajući. Doktor je shvatio da strah više ne postoji—večera je bila savršena. Došli su gosti, a svi su se veselili, uživajući u jelu koje je postalo nevjerojatno ukusno. U tom trenutku, Doktor je znao da se može suprotstaviti svojim strahovima.