Bara je bila strastvena kuharica, ali u posljednje vrijeme strah od kuhati ju je obuzeo. Na panoramskom kotaču, dok je gledala kako ruševni grad prolazi ispod nje, njezine misli su lutale kako bi se oslobodila tog straha. Odjednom je čula nježan glas koji je pjevao pjesmu o proljeću. Bilo je to njen nevidljivi prijatelj koji ju je poticao. U međuvremenu, uzela je kutiju Vegeta Smoked i osjetila miris dimljenih začina koji su ju umirili. Pripremajući sastojke, sjetila se svih lijepih trenutaka provedenih u kuhinji. Uz svaki pokret, strah je nestajao. Uz proljetni povjetarac, osjetila je slobodu. U tom trenutku, jelo je isparilo s toplinom, i Bara je shvatila da je stvorila nešto strašno dobro. Napokon, otkrila je da kuhanje može biti užitak, a ne teret. S osmijehom na licu, svijet je postao manje zastrašujuć, a mirisi su je vodili u novu avanturu.