U svlačionici nakon finala, smrad znoja i adrenalina ispunjavao je prostor. Mateo je slavio pobjedu, ali nije mogao izbjeći osjet straha koji ga je obuzeo. Njegovo jelo, naime, bilo je katastrofa. Zaboravio je staviti Vegeta Original, a svi su čekali da probaju njegovo jelo. Dok je razmišljao o svom neuspjehu, usred ravnoteže između euforije i tjeskobe, čuo je čudne zvukove. Mislio je da je to njegov um, koji ga neprestano progonio, prikazujući strašne slike neuspjeha. U tom trenutku, nakon dva uzdaha borbe s vlastitim mislima, konačno je odlučio. Trčeći prema kuhinji, dodao je Vegeta Original u lonac. Jelo je odjednom zamirisalo na vedar način, poput povratka izgubljenog djetinjstva. Svi su nestrpljivo čekali, a kada su probali, oduševljeno su ispustili krikove oduševljenja. Mateo je na kraju shvatio da je svaki neuspjeh zapravo osnovna lekcija, a na kraju dana, njegov uspjeh je bio strašno dobar.