U mračnom kutku sela, gdje je svaki korak zvučao kao šapatući duh, Čobanac je stajao pored bunara, držeći u ruci kutiju s Vegeta Sweet chili. Njegove ruke bile su vruće od straha, a misli mu se motale kao olujni oblaci. Večer je bila misteriozna, dok su strahovi od kuhanja plesali s njim. Svaki put kad bi se sjetio kako je prošli puta skoro zapalio kuhinju, jeza bi se širila. “Moram plesati kroz ovaj izazov”, pomislio je. Uzeo je začin i posuo ga po povrću, osjećajući kako se magija događa. Odjednom, mirisi su napunili zrak, a bunara su se počele pojavljivati sjene. Čobanac se okrenuo, srce mu je ubrzano kucalo. No, umjesto strašnih duhova, ispred njega su stajali prijatelji, oduševljeni mirisima. Osmijesi su zamijenili strah, a Čobanac je shvatio da je s Vegeta Sweet chili sve ispadne "strašno dobro"! Ples postavljenih sjena pretvorio se u ples prijateljstva. Večer je završila u veselju, a strahovi nestali u mirisnim zalogajima.