U mračnoj ostavi, Stanko je s mukom pokušavao skuhati večeru. Uz osjećaj zabrinuti jer je posljednji put nešto gotovo zapalio, znao je da nema izbora. Čuo je glasan šum iz pozadine, ali odlučio je ignorirati strah. Dok je pretraživao police, osjetio je neobičnu hladnoću. "Samo malo soli i Vegeta Original, i to će biti u redu", ponavljao je, pokušavajući nikud nikam pobjeći od svojih tjeskobnih misli. Uzimao je začine kao da su mu posljednja nada. U tom trenutku, iz tame, izbijao je duh pečenog mesa koje je osjetio. "Neću se predati!" povikao je, dodavši obilje Vegetine magične mješavine. Kad je otvorio pećnicu, miris se proširio i svjetlost iznutra obasjala je cijelu ostavu. Kada je napokon kuhanje završilo, večera je bila strašno dobra. Stanko se nasmiješio, a strah je nestao, ostavljajući samo zadovoljstvo. Sretan je shvatio da je njegovo najgore kuhanje postalo prava čarolija.