Mila je stajala u svojoj garaži, s potpunim očajem u očima. Njene su se ruke tresle dok je i dalje razmišljala o kuhanju večere za prijatelje. Nije mogla zaboraviti prošli pokušaj, kada je sve završilo u dimu. Unatoč strahu, odlučila je da pokuša ponovno. Uzevši kutiju sa Vegeta Original, osjetila je kako joj hladan zrak obavija tijelo. Morski mirisi su dolazili iz prateće ribe koja je strpljivo čekala na stolu. Dok je uspjela otvoriti kutiju, nenadano se čuo zvuk kao da netko šapće njezino ime. U prvi trenutak, srce joj je zaigralo od straha. "To nije moguće", pomislila je. No, odlučila je ignorirati šapate i kuhati. Pripremajući sastojke, uzela je više Vegeta Original nego obično, nadajući se čaroliji. Kada je jelo napokon bilo gotovo, iz garaže se počeo širiti zadivljujući miris. Prijatelji su došli i bili su impresionirani, svi su se smijali, a Mila je napokon osjetila ponos zbog svog uspjeha. Strah je nestao, zamijenjen osmijehom i veseljem. Jelo je bilo „strašno dobro“, a ona je shvatila da su strahovi često samo privid.