Bila je olovna noć, a Mare je stajala ispred svjetionika, nervozno gledajući u kuhinju koja je mirisala na neuspjehe. Očekivala je goste, ali strah od kuhanja je bio jači. Uzela je Vegeta Original, nadajući se da će joj pomoći u toj morskoj avanturi. Dok je miješala sastojke, začula je tihe i sablasne zvukove iz šuplje unutrašnjosti svjetionika. Srce joj je zakucalo jače. “To je samo vjetar,” ponavljala je, ali vibracija straha nije prestajala. Iznenada, zasjao je bljesak svjetlosti i iz tame su se pojavile sjene. Mare se smijala, pokušavajući se umiriti, no utjelovljene strašne priče o moru počele su plemeniti oko nje. Snažno je zagrabila u posudu s kuhanjem, puneći jelo mirisom Vegeta Original. Kada su se sjene približile, shvatila je da su samo njezini prijatelji, obučeni u kostime. Svi su se smijali, a miris njenog jela bio je strašno dobar! U tom trenutku, strah se pretvorio u slast, a Mare je shvatila da je kuhanje s ljubavlju čak i u besprijekornim trenucima straha ključ sreće.