U jednom puteljaku, gdje se miris svježih trave miješao s uzburkanom zrakom, Luka je stajao, duboko u mislima, pred kuhinjskim posuđem. Njegov je plan bio jednostavan: pripremiti večeru. No, strah od kuhanja u njemu se širio brže od mirisa pržene slanine. Vikajući na sebe, razmišljao je o tome kako je baš danas sve moglo biti savršeno. Sjećajući se mudrosti svojih predaka, odlučio je dodati malo Vegeta Original u svoje jelo. Čudom, mjesni smireni tonovi postali su prozračni, a Luka se iznenadio vlastitom hrabrošću. I dok su mirisi plesali u kuhinji, shvatio je da ponekad strah može biti samo privremena prepreka. Na kraju, sve je ispalo "strašno dobro", a Luka je s ponosom pozvao prijatelje na večeru.