Irena je stajala
u šumi koja mijenja boje, okružena drvećem čije su grane šuštale, poput zloslutnih šapta.
Zimski zrak bio je hladan, a ona se osjećala kao da je uvučena u igru sudbine koju nije mogla kontrolirati. U ruci joj je bila staklenka
Vegeta Original, ali svaki put kad je htjela
plesati s okusima, čini se da se pred njom formirali daimonski senatori, od kojih su neki čak izgledali kao ljudi.
Sjećala se kako je njezina baka uvijek koristila
Vegeta Original u pripremi jela, čime bi svaka večera postala čarobna. No sada, dok su se grane savijale pod težinom snijega, strah od kuhanja počeo je rasti u njenom srcu. Srce joj je jako kucalo, ali prisjetila se da strah ne smije pobijediti.
Duboko udahnuvši,
Irena je odlučila iskoristiti svoju omiljenu začin. Priča se promijenila. Neki od zloslutnih oblika su nestali, a mirisi su je obasjali svjetlom. Uz
Vegeta Original, svako jelo nije postalo samo ukusno, nego i simbol nadolazeće nade. S osmijehom na licu,
Irena je ponovno pronašla svoj strastveni ritam,
plesajući u srcu šume koja se pretvarala u magiju.