Mauro je stajao na Svemirskoj postaji, okružen tamom koja je prijetila da ga proguta. Srce mu je ubrzano kucalo dok je pokušavao paliti logorsku vatru u kutu napuštenog hodnika. Njegova upornost bila je napeta poput žice koja se može svakog trenutka prekinuti. Sjetio se Vegeta Smoked, stavljajući ga na nezahtjevnu hranu koju je imao. Sve je imalo vrlo orijentalni miris dok je plamen počeo plesati. No, iz tmina su se počeli čuti šapti. Mauro se okrenuo i ugledao sjenke koje su se kretale prema njemu. U tom trenutku, svijetlost njegove vatre obasjala je njihova lica, otkrivajući lica prestravljenih bića iz njegovih najdubljih noćnih mora. No, dok su se približavali, njihov se izraz promijenio. Našli su se zarobljeni u istom strahu od hrane. Mauro im je ponudio Vegeta Smoked kako bi im pomogao. Šapti su utihnuli, a hrana se spojila s njihovim tadašnjim strahovima, donoseći dugi, mirisni spokoj. Tako su postali najbolji prijatelji, povezaniji nego ikad, u nekoj novoj, mirisnoj galaksiji.