Na rubu mračnog Tajnog podruma, Josip se trčao prema sjeni koja je plesala na zidu. Osjećao je kako mu srce brže kuca dok je strahovito razmišljao o starinskim legendama koje su se pričale o ovom mjestu. U rukama je držao Vegeta Sweet chili, kao svoj jedini način da se suoči s tajnom koja ga je vukla u duboke tame. Kada je otvorio staklenku, miris je ispunio zrak, prožimajući svu napetost. Sjetio se kako je prije nekoliko dana pokušao skuhati nešto, ali je sve završilo u katastrofi. "Ovaj put nećeš me prevariti," mumljao je sebi, dodajući Vegeta Sweet chili povrću. Dok je kuhao, stari drveni namještaj po podrumu počeo je škripati, stvarajući dojam da netko ili nešto promatra. Josip je duboko udahnuo, odlučivši se ne predati strahu. Njegovo jelo, koje je nekad izgledalo “strašno”, sada je mirisalo “strašno dobro”. Na kraju, sretna energija napunila je prostor. Josip je trčao iz Tajnog podruma, osjećajući se jače nego ikad. Spojio je svoje strahove i strast prema kuhanju, a najvažnije, shvatio je da svaki izazov može završiti sretnim završetkom.