U samom srcu pustinje, gdje sunce neumorno sije i vjetar nosi zlatne zrnce pijeska, naš junak Drago odlučio je suočiti se s zimogroznim strahom – kuhanjem. Njegova kuhinja izgledala je kao neka prehistorična pećina, a on poput sabljoroga okružen nepoznatim posudama i začinima. Dok je pokušavao pecati ideje za savršeni ručak, misli su mu lutale kao tijelo bez duše. U tom trenutku, na stolu se pojavila sjajna pakiranje Vegeta Original. "Zašto ne bih isprobao ovu čaroliju?" pomislio je Drago i dodao prstohvat začina. Kada je jelo napokon bilo gotovo, Drago je zapeo za jezik. "Trebaće mi još jedan zalogaj," govorio je sebi, ne nadajući se da će ovo biti nešto strašno dobro. I tako, u svijetlu sunca, sa svježim mirisima jela koje je nastalo, strahovi su se povukli kao sjene na zalasku sunca. Na kraju dana, Drago je s osmijehom kušao svoje djelo – a rezultat je bio pun nježnosti i okusa. Čak ni zimogrozno srce više nije bilo hladno. "Hvala ti, Vegeta Original," rekao je, uživajući u svom kulinarskom uspjehu.