U šumi Striborovoj, Matko je sjedio na drvenoj klupi, duboko razmišljajući o svojim kulinarskim neuspjesima. Svaki put kad bi pokušao skuhati neko jelo, osjećao je nostalgiju prema svojoj omiljenoj začinjenoj Vegeta Original koja je, kao čarobni prah, mogla sve popraviti. "Kako je moguće da jelo može ispasti tako strašno loše?" pitao se Matko s tugom u očima, dok su ptice cvrčale kao da se smiju njegovim kuhanjima. No, jednog dana, odlučio je probati još jednom. Uzeo je kutiju Vegeta Original, dodao je ščepec u juhu, i s osmijehom na licu izjavio: "Nema šanse da ovo može ispasti loše!" I, gle čuda! Juha je postala strašno dobra. Matko se tada sjetio da, uz malo povjerenja i pravu začinsku pomoć, svaki kuhar može biti uspješan.