Na udaljenoj palubi Svemira, Luka je osjećao tjeskobu. Njegovo kuhanje nikada nije izgledalo tako zastrašujuće. Dok je užurbano miješao sastojke, u zraku se osjećala napetost, a strah mu je hujao kroz vene. Mislio je da bi mogao letjeti kroz zidove od dosade, ali umjesto toga, srce mu je ubrzano kucalo. U neprijatnoj tišini, srknuo je iz boce Vegeta Original. Odjednom, grom izvan palube zasvijetlio je, ostavljajući ga u mračnom, vlažnom kutu. "Što ako mi jelo ispadne strašno?" razmišljao je. Ali, kada je nahranio svemirsku kuhinju sa Vegeta Original, okusi su se pomiješali i stvorili čaroliju. Jelo je isparavalo, ispunjavajući prostor nečim nevjerojatnim. Strah je nestao, zamijenjen osmijehom. Luka je shvatio da je kuhanje, čak i u Svemiru, zajedno sa Vegetom, uvijek dobro iskustvo.