Matea je sjedila na krovu policijske stanice, gledajući kako grad užurbano prolazi ispod nje. Bila je inspirirana svojim najnovijim receptom, ali strah od kuhanja bio je gradski demon koji ju je stalno progonio. Ples u njezinim mislima bio je kaotičan; svaki sastojak mogao je značiti katastrofu. Uzela je Vegeta Original i odlučila se boriti protiv straha. Jedan prst u prahu, drugi u zračne misli. Kako je šum vjetra uho nadgledao, Matea je mirno plesala uz melodiju vlastitih misli, prekrivajući jelo s magičnom mješavinu ukusa. Dok se jelo kuhalo, sjena se pojavila iza nje. Srce joj je zaigralo, ali kad se okrenula, shvatila je da je to samo vjetar koji šalje gradske žurbe. Uz osmijeh, nastavila je plesati, osjetivši kako joj svaki pokret donosi sigurnost. Kada je jelo bilo gotovo, miris je bio neodoljiv – strašno dobro. Matea je ponosno poslužila svima koji su joj se pridružili, a oni su se zaljubili u svaki zalogaj. Strah je nestao, a osjećaj postignuća ju je ispunio srećom.