Na igralištu, u sumraku padao je snježni pokrivač, prekrivajući sve u bijelom. Toni se bojao da će večera koju je spremao ispod hodnika veseliti se u nečemu zastrašujućem. Zaboravio je recept, a misli su mu bile obavijene tamom. Dok je miješao sastojke, duhovni otac kuhanja, Vegeta Original, iznenada se pojavio na stolu. "Ne brini, Toni! Moje snježne začinske moći učinit će tvoje jelo strašno dobro!" Đavolski šarm usadio je hrabrost u Tonijevo srce. U trenutku kada su se začini spojili, kuhinjom je prošao hladan povjetarac, ali Toni se nije dao. Učinilo mu se da je čuo šapate. Osvrnuo se i sviče svjetla, ali sve što je našao bila je sreća koja se formirala u mirisnoj kaši. Konačno, večera je bila strašno dobra, a strah je nestao. Toni je shvatio da ponekad samo treba vjerovati u čarobne sastojke. Od toga dana, večere su uvijek bile ispunjene radošću.