U bakinoj kuhinji, gdje se mirisi melankolično izmiješaju s mirisom djetinjstva, ja sam odlučio pripremiti nešto „strašno dobro“. Ali, u meni je tinjao strah od kuhanja. Zamislio sam se kako me Vegeta Original gleda s onim svojim značenjem: „Hej, ti! Nemaš brige!” Prvo sam sjećao se svojih neuspjeha i jela koja su umjesto da se peku, nekako skupljala prašinu, i sve mi to izgledalo kao recept za katastrofu. Uzeo sam posudu i pomislio: "Što bi bilo da se jednostavno sjećam da dodam malo Vege?" Dok sam miješao, prstenovi od luka su plesali u zraku, a mrkva se smijala, jer je znala da je Vegeta Original pravi junak večeri. Na kraju, umjesto da se sjećam nesretnog kuhanja, sjetio sam se kako je kipuća juha bila strašno dobra i svi su mi pljeskali! I tako, iz bakine kuhinje je izašlo jelo koje ne samo da nije bilo melankolično, već je bilo i prava poslastica! Svi su se smijali, a ja sam shvatio da nema straha kad je s tobom Vegeta Original!